Nikada nisam voljela nikakvo kalkulisanje ni u čemu. Ne smatram ga načinom i vidom opreznosti, ili možda poželjne taktike, za ostvarivanjem povoljnog rezultata. Samim tim nisam sklona ni taktiziranju. Ne podržavam ga baš ni na jednom terenu, ni na onom sportskom, ni na društvenom, a o političkom i da ne govorimo.
Nisam ni od onih koji idu glavom u zid, ni kroz njega, ali jesam ona, koja će srcu, instinktu, emocijama i iskrenosti, uvijek prije dati zeleno svjetlo.
Dakle, kalkulisanje, taktiziranje i ostale kukavičke klackalice, samo su pioni jedne grube i opasne zvjerke koja se zove manipulisanje. Što bi rekao naš narod- to kad u’vati ne pušta!
Manipulisanje vidim kao zlu i opaku vješticu prerušenu u naivnu, dobroćudnu princezu. Manipulisati se može mnogo čime, i na toj žici balansirati do mile volje. Ona žica koju bih tako rado isjekla i koju smatram opasnim igranjem strujom jeste manipulisanje ljudima. Nedopustivo, a opet tako razočarajuće i obeshabrujuće prisutno. Ova vrsta najdublje je zarila svoje kandže i učaurila se na političkoj sceni. Nema ni boljeg ni kvalitnijeg terena za pokazivanje njenog ,,raskošnog talenta’’. Nigdje kao u politici manipulisanje ljudima ne pokazuje svoju mračnu stranu sadizma. Naravno, krijući se prije svega iza lažnih obećanja na dugoročne, a bogami i dugovječne staze.
Da bi neka vlast zasjela i zaposjela svijet oko sebe, ono što prvo učini, a to i čini, jeste zarobljavanje vještom manipulacijom, prije svega sviješću naroda. Iz tog početnog i stava i položaja, kreće se u dalje i osvajanje i prisvajanje. Naravno da uvijek postoji onaj sloj ljudi koji ne pada na ove trikove, ali je taj broj uvijek u manjini, tako da je vlast sa te strane ,,spašena’’. Zapravo, jedan od njenih ciljeva i jeste da u svojoj manipulatorskoj strategiji kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva oslabi, i dovede ispod prosjeka, da bi jaz između onih viših i nižih ostao zauvijek nepremostiv.
U nekim od prethodnih tekstova pisala sam o prosječnosti, kao o negativnoj kategoriji i o njenom forsiranju, podsticanju i podmetanju kao opšteprihvaćenom načinu života. Upravo to i čini manipulatorska politika, koja sistematski ubjeđuje da je vrlo poželjno i u modi biti na margini, a pritom drsko i agresivno biti i glup i primitivan, i naravno neuk.
S druge strane, lažna obećanja su prosto jedna vrsta narkoze, koja je nezaobilazna u ovoj manipulatorkoj ,,terapiji’’. Međutim, za razliku od predizborne kampanje kada se obećanja nude u velikim ,,dozama’’, jer se narod mora i ,,opiti’’ i ,,navući’’, dolaskom na vlast ta količina se svodi na minimum, i dozira na kašičicu. Tako da, ako se i dogodi da se asfaltira neko sokače, ili zamijeni sijalica na nekoj banderi, vladari to predstavljaju kao kapitalni događaj. Pardon, projekat.
Ubjeđivanje da mi ipak nismo svjesni njihovog ,,golemog poduhvata’’ sledeći je korak manipulacije. A njegov cilj je izazivanje osjećaja krivice, koja bi trebalo da nas preplavi kao cunami. Jer po manipulatorskoj logici ustoličene vlasti, svaki čovjek je isključivo kriv za svoju sudbinu. A to je opet, kako kaže vlast usled neznanja, neprosvijećenosti, ograničenih sposobnosti rasuđivanja, nedovoljnih ambicija itd. Tako potcijenjen i nesiguran čovjek, opterećen osjećajem krivice, oblikovan je za dalje nemilosrdne korake manipulatorske čizme.
Zato, dragi moji, kažite ,,ne” manipulatorima okupatorima vaše savjesti, razuma i naravno dostojanstva. Budite dio slobodnog neba. Ja jesam i hoću. I ja i moj bič, jer manipulatori su kič.
(Autorka je pjesnikinja)
Piše: Magda Peternek